Mješovita klapa „Filip Dević” u izolaciji snimila „Buntovničku pjesmu korona vremenu 2020”.
U vremenu kada su na „prvoj crti obrane” od korona virusa zdravstveni djelatnici, policajci, ljekarnici, blagajnici, vatrogasci, djelatnici zavoda za zapošljavanje, komunalni djelatnici, njihovo oružje u borbi za očuvanje duha i pozitivnog stava svih nas u korona krizi je – pjesma. Mješovita klapa „Filip Dević” je na inicijativu svog voditelja Vilibalda Pečenika u izolaciji snimila izvornu autorsku pjesmu o koroni znakovitog naziva VIRUS OD KLAPE. Naziv je opravdan, jer je melodija zaista „zarazna”, epidemiološki rečeno, a tekst… ma, Devićevce stvarno ne može „fermat ni korona”!
A kako bi i mogla, kad ove godine KUDŽ „Filip Dević” slavi 70 godina djelovanja. Stanku u redovitim pripremama za veliku proslavu prikratili su ovim autorskim uratkom, kojeg poklanjaju prije svega onima koji u ovim trenutcima spašavaju živote, radna mjesta, brinu da imamo dovoljno hrane i lijekova. Ali i svima vama koji više ne znate što bi sa sobom u svojim domovima. Proći će i ovo, glavu gore i – pjevajte!
Još nekoliko napomena o porijeklu novog virusa – „Virusa od klape”.
Ako je COVID – 19 i prešao sa životinje na čovjeka, „Virus od klape” zasigurno je razvijen u laboratoriju, i to kućnom laboratoriju Vilibalda Pečenika. Dvije sopranističke uzdanice Mješovite klape, Marina Jurić i Maja Frapporti Roglić, te Ante Jukić, svestrani tajnik „Devića”, u tijelo virusa ubrizgali su stihove, ali od zarazne melodije do gotovog videa, gotovo sve ostalo je nastalo u sućidarskom laboratoriju Čarobnjaka Peće. Znajući kako izgleda snimanje pjesme koju izvodi vokalna grupa u pratnji orkestra u tonskom studiju, a da je ovdje svaki član klape snimao sebe mobitelomkakvogvećima u kućnim uvjetima, netko skrivajući se od djeteta, netko od mačke, papige ili pauna, netko od bučnog susjeda, rekli bismo da je ovdje trebalo prosuti dosta čarolije. Ali, vedri duh Mješovite nadoknadio je sva ograničenja kućne tehnologije.
I, pazite – „Virus od klape” podjednako je prijemčiv i za uši, i za oči;)!
Želite li znati kako je došao na ideju o pjesmi o koroni i kako je tekao proces od ideje do gotovog virusa, od Vilibalda Pečenika, našega Peće, možete saznati u nastavku.
——– • ——–
NATIRALI ME DA NAPIŠEM
“OSTAJTE DOMA”! I, što sad? Odvojeni, “tako daleko”, a klapa? I to kakva klapa! Sad kad smo puni energije za pripremu sezone da nam začepi usta?!
E, neš! Iskoristimo baš daljinu da produžimo radost u nama. Ideja izletila ODMA! AUTORSKA PISMA. Angažirat ću prikicu Aleksu za tekst, a ja ću sve ostalo. Dajem Aleksi upute za tekst koji mora biti iz dijalekta, “dišpetan” virusu, Spli’ski, lepršavi… Šalje za par sati, ali mi “nije lega”. Malo sam sta, kad nakon nekoliko sati šalje mi link spota BANDIERA ROSSA i komentira: “Evo tvoje ideje.” Odgovaram mu da je moja bolja jer BANDIERA ROSSA se pivala prije 100 godina a ja želim OVOVREMENSKU. Sve ovo mi daje veći polet da ideju (grubo mi je reč projekt) obznanim mojim “Pivcosvircima” kako se zove grupa naše klape. Dana 25.3.2020. šaljem im poruku: “Dragi Pivcosvirci! Provociran ovim (ne)vremenom želio bih vas animirati za nešto po meni lijepo, zanimljivo, toplo, ljudsko, korisno. O čemu se radi? Napravili bi pismu O KORONI, O OVOM TRENUTKU kao autorsku cjelinu. SVI BI SE ANGAŽIRALI na način da vi osmislite tekst O OVIM “TEŠKIM” DANIMA u duhu našeg temperamenta (npr. lokalizirani crni humor na ST način…) koji bi se “brusio” zajedničkom inicijativom. Nakon gotovog teksta ja bih osmislio muziku, aranžman, napravio instrumentalni demo snimak kojeg bi vam poslao da snimite vašu dionicu na jedan mob, a drugi bi koristili za slušanje matrice iz slušalica. Snimke bi poslali meni koje bih izeditirao, izmiksao, snimio te vam poslao da na kraju spontano iz vaših domova snimite svoj spot. Vaše video snimke bi poslali meni i nakraju bi napravio spot kojeg bi pustili na društvene mreže da postane VIRALNO – VIRUSNO!”
Ekipa se idejom oduševila. Isti dan s PRVIM STIHOVIMA iznenadi me Juka, koji nije član klape već tajnik, a član je grupe. Netom šalje Marina. Kako sam bio supervizor teksta, biram Marinin tekst za refren, prva inspiracija je TIJARDOVIĆ, lepršava tarantela, palim klavijaturu, snimanje (da ne zaboravim), otpivam i odsviram refren – iz prve, svidi mi se, primamljivo je “na prvu” i pošaljem grupi za daljnji poticaj. Opet oduševljenje. Slijedi tekst Maje, pa brušenje teksta… I IMAMO TEKST!
Pismi dajem naziv VIRUS OD KLAPE. Pristižu kritike tipa “tribalo bi prominiti naslov pisme u ‘(Piva) Klapa u koroni’, jer po sadašnjem naslovu ispada da je virus doša od klape.” Ne obadajem, nego argumentiram da mi je naslov VIRUS OD KLAPE sam izletija a prkosi VIRUSU OD ŠIŠMIŠA, VIRUSU OD LJUSKAVCA, VIRUSU IZ LABORATORIJA… nek’ se širi PISMA OD KLAPE.”
Slijedili su ostali kompozicijski elementi: uvod, A fraza, kadenca u skladu refrena iskazanog već jednostavnošću teksta, melodije, harmonije, ritmike… EVO I CILE MELODIJE. I aranžman je trebao ostati pitak. Sat pipkanja po klavijaturi i EVO I ARANŽMANA. Evo i cile DEMO KOMPOZICIJE koja se meni i klapi svidila. Sad su slijedila snimanja pojedinaca koji su, naravno, bez ijedne probe svak’ na svoj način, nagonom samo teksta i matrice, otpivali i snimili. Materijali su pomalo stizali i čuvši ih znao sam da će biti puunoo posla.
Upalija san Cubase koji sam dosad koristio za osnovne stvari i znao sam da će mi odsad biti ‘četvrti član domaćinstva’. Peglaj intonaciju, peglaj ritmiku… Dolazi miksanje. Da ne bi gubija puno vrimena za istraživanje, zovem dragog Antu Dorića (spasioče moj!) za pomoć. Ante uskače na svako moje zapinjanje, a i njegov sinčić mu pritom “pomaže”. AUDIO JE GOTOV! Slijedi video. Pristižu spotovi pojedinaca i gledan ih i promišljam svi su karakterno prikazani. Dobro. Tražim po internetu videoeditorski program koji će mi zadovoljiti zamisao, nađem ga u VSDC-u, platim ga 70 kn, spoznam da je moj I3 procesor i “grafička” slabašna da guca 18 “spotića” te mi preostaje da izveden najjednostavniju montažu koju nisam baš želio. Slijedi oblikovanje uvodne scene po duhu proslave 70 godina Devića i ETO I SPOTA. Ne, čekaj. 17 ih je! Falim ja. Idem se snimit sa svog radnog mista. Umontiran se, pustim demo, gledam, gleda žena, gleda mama… Odlično! Žena: “A, moga si i mene stavit.” E, ne može, reka bi Vojko V! Draga moja kćerkica gleda na daljinu i kritizira da sam baren se moga počešljati, da san Tonča triba stavit u sredinu jer se istinski potrudija… E, GOTOVO JE, to kažem ja!
Danas, kad je sve već dio naše male povijesti, zahvaljujem se Anti, a on mi uzvraća: “…Vili, hvala Tebi za suradnju i lipu pismu… koja jest nova, ali vraća u neko lipše i mirnije vrime, kad se živilo po mjeri “čovika”, a ne “pasa” ka’ danas!”.
I, na kraju svako stvaralaštvo daje i žrtve. Ovaj put to su: jedan od dva monitora, 1 kanal na mikseti, slušalice i moja kičma. Ali, neka!
Vilibald Pečenik